GRADITELJSKA DJELATNOST

Makarska katedrala bila je porušena od Turaka g. 1500. Makarski biskupi prije Bijankovića služili su se franjevačkom crkvom u Makarskoj, koja je ujedno bila i župska crkva. U buli imenovanja Bijankovića za makarskog biskupa papa Inocent XII. odredio mu je za katedralu crkvu sv. Ivana Krstitelja u susjednom Makru. Ipak prvih godina svoje biskupske službe Bijanković je svoje biskupske funkcije obavljao u franjevačkoj crkvi u Makarskoj, jer je crkva u Makru zbog udaljenosti bila neprikladna.

Zbog toga je Bijankoviću prva briga bila gradnja katedrale u Makarskoj. Po pravu patronata financiranje nove katedrale spadalo je na mletačku vladu. Već na početku srpnja g. 1700. Bijanković je započeo pripremati materijal i teren za katedralu, a g. 1702. počeli su se podizati zidovi. Radovi su sporo napredovali, jer vlada nije osiguravala potrebna financijska sredstva.

Zbog toga Bijanković g. 1704. odlazi u Veneciju. Od vlade je isposlovao za katedralu 2000 srebrenih dukata, dva zvona i 400 dukata za misno ruho. Tako je g. 1706. bila završena pokrajna kapela, koju je slijedeće godine uz prethodno odobrenje vlade proglasio katedralom i župskom crkvom. Ova kapela mogla je primiti svega tridesetak osoba, a bila je posvećena sv. Marku i sv. Jeronimu.

Iz Bijankovićeva izvještaja Koncilskoj kongregaciji g. 1720. vidimo, da je već zgrađena i druga pokrajna kapela, koju je posvetio bl. Dj. Mariji. Obje kapele mogle su primiti oko 100 osoba. Iako je Bijanković više puta tražio novčana sredstva za svoju katedralu, nije mnogo koristilo. On je umro g. 1730. , a katedrala je zgrađena, u baroknom stilu, tek g. 1756.

Godine 1715. Bijanković je zgradio u Solinama u Brelima Donjim crkvu Gospe od pobjede. To je bila zavjetna crkva, koju je narod odlučio zgraditi prigodom turske opsade Sinja g. 1715. Crkva je zgrađena u obliku rimskog križa. Dužina je uzdužnog kraka 10,5 metara, a poprečnog 9,5 metara. Nad desnim krakom križa diže se zvonik visok 9 metara. Za tu crkvu Bijanković je isposlovao od dužda misno ruho, dva zvona i sveto posuđe. Godine 1728. Bijanković je za crkvu isposlovao i privilegirani oltar. Narod je crkvu zvao Gospe od slavodobića.

U jednom dijelu svoje kuće Bijanković je g. 1700. uredio biskupsku kućnu kapelu, koju je posvetio sv. Josipu. Godine 1704. zgradio je novu kuću za sebe i župnika. Ova kuća izgorjela je u požaru 3. kolovoza 1712. Nakon požara Bijanković je uredio kuću samo za najnužniji smještaj, jer je imao nakanu zgraditi novu kuću, ali u tome nije uspio, jer od vlade nije dobio potrebna sredstva, iako ih je više puta tražio.

U Solinama Bijanković je g. 1710. zgradio Oratorij sv. Filipa Nerija. Oratorij se sastojao od jedne kuće i jedne kapele. Kuća je imala tri dijela. Bila je duga 16, a široka 5 metara. Polovica zgrade imala je jedan kat, a druga polovica dva kata. Kapela je imala zvonik na preslicu. Bila je duga 12, a široka 8 metara. Ova je kapela u najnovije vrijeme potpuno uništena.