PODRIJETLO, ROĐENJE, ŠKOLOVANJE

Podrijetlo

Otac Nikole Bijankovića zvao se Dominik. Živio je u Splitu u vlastitoj kući. Dne 6. studenoga 1644. godine Dominik Bijanković se oženio Laurom Nadalin, djevojkom iz Mletaka. Vjenčanje je obavio don Andrija Regius, splitski kanonik, u crkvi Sv. Duha u Splitu. Kumovi su bili gospodin Fedrigo Maruli i majstor Batista Bižaca u prisutnosti mnogih drugih.

Fra Filip Šurković, franjevački provincijal Bosne Srebrene, u pismu, koje je napisao svome generalu u Rimu dne 16. veljače 1721. godine piše, da su roditelji Nikole Bijankovića živjeli na otoku Šolti. A fra Milan Mikulić drži, da se Nikolin otac tek poslije vjenčanja iz Šolte doselio u Split. S takvim mišljenjima Šurkovića i Mikulića ne možemo se složiti, jer nam dokumenti govore, da je Dominik Bijanković još prije vjenčanja živio u Splitu, gdje se i vjenčao, kako smo to već spomenuli. I sam Nikola, kada spominje očevu kuću, nikada je ne spominje na otoku Šolti, nego samo u Splitu.

Nikolini pređi potječu sa Šolte. Vjerojatno mu se otac na Šolti rodio, jer njegovo ime ne nalazimo u starim maticama grada Splita, u kojima se nalaze neka druga imena Bijankovića iz tog vremena. Već spomenuti fra Filip Šurković u spomenutom pismu navodi, da su Nikolini roditelji bili niska i siromašna roda. Tu tvrdnju prihvaća i Mikulić uz obrazloženje, da je nemoguće zamisliti, da bi provincijal Šurković mogao dati svome generalu netočne podatke o Bijankoviću, koji je tada bio živ, pa bi pismo lako moglo doći u njegove ruke. Ipak iznesena mišljenja o siromaštvu Bijankovićeve obitelji čine nam se neprihvatljivima. Na takav zaključak upućuje nas više razloga.

Poznato je naime, da je otac Nikolin na Šolti imao mnogo zemljišta. Dominik Bijanković imao je u Splitu vlastitu kuću, i to ne u težačkim predgrađima, nego u strogom centru grada, u blizini katedrale. Osim toga, on je u svojoj obitelji držao i sluškinju. Napominjemo i to, da se ispred imena Dominika Bijankovića u Matici vjenčanih i Matici krštenih nalazi naslov »patrono Domenigo«, a to znači, da je vjerojatno bio vlasnik broda. U tome nas utvrđuje i činjenica, da je Dominik Bijanković sa svom obitelju nastradao u brodolomu na relaciji između Splita i Šolte. Sve to upućuje nas na zaključak, da je Nikola Bijanković potjecao iz materijalno bolje stojeće obitelji. Tu našu tvrdnju potkrepljuje i kasnije Nikolino djelovanje. On je, kako ćemo to poslije vidjeti, pomoću svoje očevine sagradio u Splitu crkvu sv. Filipa Nerija s tri oltara, koju je opskrbio svim potrepštinama za bogoslužje, i u svojoj rodnoj kući osnovao Kongregaciju sv. Filipa Nerija.

Godina i mjesto rođenja

Nikola Bijanković rođen je u Splitu 15. kolovoza godine 1645. Njegovo rođenje Cetinčić je prema načinu svoga vremena obavio legendom. On piše, da su mu roditelji dugo živjeli bez poroda i da su se posebno molili Majci Božjoj, da im od Boga isprosi porod, koji bi im bio pomoć i utjeha u starosti. I na njihovu veliku radost rodio im se sin na blagdan Velike Gospe, kojemu su na krštenju dali ime Nikola. Budući da imamo dokumenat vjenčanja Nikolinih roditelja u Matici vjenčanih grada Splita, gdje je zabilježen datum njihova vjenčanja, što smo već naveli, toj Cetinčićevoj legendi nikako nema mjesta. To je ustanovljeno još g. 1881. prigodom redovitog postupka za Bijankovićevu beatifikaciju.

Nikola je kršten u Splitu, i to ne samo dva dana nakon rođenja, t.j. 17. kolovoza, kako to piše Cetinčić nego dne 27. kolovoza 1645. Krštenje je obavio već spomenuti kanonik don Andrija Regius, a kumovi su bili Zorzi Marchi i Bettina Galuzzi.

MLADOST I ŠKOLOVANJE – U SPLITU

Nikola Bijanković bio je jedino dijete u svojih roditelja. Roditelji su mu bili veoma pobožni i odgajali su ga u kršćanskom duhu Nikola je bio dobre naravi, veoma nadaren i pokazivao je veliku želju za učenjem. Iznad svega bio je dobra ponašanja.

Ivan Cetinčić piše, da se Nikola već od djetinjstva sprijateljio s kanonikom don Andrijom Regiusom, koji mu je bio duhovni vođa i savjetovao mu, da izabere svećenički stalež, što je dječak i prihvatio Tu Cetinčićevu tvrdnju prihvaća i fra Milan Mikulić kao i fra Karlo Jurišić. Budući da nam je poznato, da je kanonik Andrija Regius umro g. 1646. u dobi od 70 godina, kada je Nikola Bijanković mogao imati samo godinu dana, otpada svaka mogućnost spomenute tvrdnje.

Nikola je u Splitu pohađao gramatikalnu školu i primio četiri niža reda. Splitski nadbiskup Leonardo Bondumerius (1641. -1668. ) izabrao ga je, zbog posebne nadarenosti, između svojih klerika i poslao na daljnje školovanje u Ilirski kolegij u Loretu.

ŠKOLOVANJE – U LORETU

U Loreto je Bijanković došao dne 14. listopada 1663. godine. O tome datumu ne može biti nikakve dvojbe, jer ga potvrđuje knjiga pitomaca loretskog kolegija, pa je prema tome netočna tvrdnja Ivana Cetinčića, koji Bijankovićev dolazak u Loreto stavlja u g. 1660.

Poslije šestmjesečnog boravka u zavodu pitomac je morao položiti pismenu zakletvu, kojom se obvezao, da će primiti sve redove, uključujući i svećenički red, ako ga poglavari smatraju za to prikladnim, da će i poslije završenih studija ostati svjetovni svećenik i slati redovite godišnje izvještaje o svom radu Propagandi. Zakletva se dva puta godišnje čitala pitomcima, i to na prvu nedjelju lipnja i neposredno prije samog polaganja.

Prije polaganja poglavari su bili dužni zakletvu pitomcima protumačiti, a oni su se zaklinjali, da su je razumjeli Tu zakletvu Bijanković je položio dne 15. travnja 1664. godine. Godine 1667. Nikola je završio studij filozofije sa zadovoljavajućim uspjehom te je 3. studenoga iste godine prešao na studij teologije. Za vrijeme školovanja u Loretu Nikola je ostao bez svojih roditelja, koji su se utopili u moru zbog nevremena, koje ih je zahvatilo između Splita i Šolte u lipnju g. 1668. Zajedno s njima nastradala je i njihova sluškinja.

Subđakonat i đakonat Bijanković je primio u Loretu 6. i 7. travnja 1669. , a zaređen je za svećenika 15. lipnja iste godine. Loretski zavod napustio je u 25. godini života kao svršeni teolog i zaređeni svećenik i otputovao u Split 28. lipnja 1669. godine. Fra Filip Šurković u pismu od 16. veljače 1721. piše, da je Bijankovića za vrijeme školovanja u Loretu materijalno pomagao makarski biskup fra Petar Kačić. Tu Šurkovićevu tvrdnju prihvaća i Mikulić. I Jurišić tvrdi, da se za školovanje siromašnog dječaka Nikole Bijankovića brinuo makarski biskup fra Petar Kačić. Već smo vidjeli, da je Bijanković došao u Loreto 14. listopada 1663. i da o tome datumu nema nikakve dvojbe. A smrt makarskog biskupa fra Petra Kačića dogodila se ili na svršetku g. 1660. ili na početku g. 1661. Prema tome, biskup Kačić bio je već više od dvije i pol godine u grobu, kada je Bijanković došao u Loreto, pa je očito, da tvrdnji Šurkovića, Mikulića i Jurišića ne može biti mjesta.

Imamo i nekoliko veoma značajnih podataka o Bijankovićevu ponašanju za vrijeme boravka u Loretu. Četiri dana poslije njegova dolaska u zavod rektor Paganelli izvijestio je Propagandu o njegovu dolasku. U tome pismu rektor piše, da Bijanković pokazuje osrednju nadarenost i da je ponešto surove naravi To je bio prvi rektorov dojam o Bijankoviću, koji se nije temeljio na trajnijem i dubljem poznavanju osobe. Zato se poslije stanovitog vremena i boljeg upoznavanja takav dojam promijenio. Kada je Bijanković poslije šestmjesečnog boravka u Loretu položio propisanu zakletvu, rektor je zavoda pismom od 18. travnja 1664. godine izvijestio Propagandu o tom događaju i ponovno se osvrnuo na Bijankovićevo ponašanje. On piše, da je mladić miran i dobre naravi.

Kada je Bijanković završio školovanje i napustio Loreto, rektor Lucchesini izvijestio je Propagandu o njegovu odlasku i u pismu tajniku Propagande od 2. kolovoza 1669. godine piše, da je učio s velikom marljivošću, ali s osrednjim uspjehom zbog pomanjkanja nadarenosti. Bio je izvrsna ponašanja, uvijek na izgled u zavodu, sposoban za apostolske službe, osobito za propovijedanje. Bio je nadaren, revan i duhovan. I u zavodskoj knjizi, u kojoj se nalaze glavni podaci o pitomcima, za Bijankovića stoji da se uvijek isticao vrlo edifikantnim i egzemplarnim ponašanjem i da je sposoban za različite apostolske službe, a osobito za propovijedanje. Za to je imao sposobnosti, veliku želju da čini dobro i duha. Bio je nadaren i dobra zdravlja.